Dragutin Tadijanović
Tadijanović, Dragutin, hrv. pjesnik (Rastušje, kraj Slavonskoga Broda, 4. XI. 1905 – Zagreb, 27. VI. 2007). U Zagrebu počeo studirati šumarstvo, potom književnost i filozofiju. Radio kao korektor, tajnik Društva hrv. književnika, nastavnik na Akademiji lik. umjetnosti, ured. u izdavaštvu te dir. Instituta za književnost i teatrologiju JAZU, priređivao za tisak djela istaknutih hrv. književnika. Iako se pjesnički javio u doba modernizma i ekspresionizma, njegova je poezija jednostavnog izričaja, nepripadna avangardnim strujanjima. Pjesnički opus odlikuje se specifičnom, gotovo dječjom jednostavnošću izraza i gustoće pjesničke slike. Važ. zbirke: Lirika, 1931; Lirika šestorice, 1931; Sunce nad oranicama, 1933; Pepeo srca, 1936; Dani djetinjstva, 1937; Tuga zemlje, 1942; Srebrne svirale, 1960; Vezan za zemlju, 1974; Kruh svakdanji, 1986; Svi moji haiku, 2000. i dr.
Autorova djela:
-
Gozba
-
Poezija
-
Srebrne svirale
MJESEČINA Gle, iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini, Mjesec se pomalja. Rumen. Okrugao. Lanjskog ljeta, s klupe ispod kestena, Gledao sam s tobom, u zanosu, Izlazak punog mjeseca iza šume hrastove, U rasvjeti mliječnoj i smijehu. Oh, kakve li smo krhke igračke U krvničkima jakim rukama! Tuga me…
