Slobodan Novak
Novak, Slobodan, hrv. prozaik, pjesnik, dram. pisac, esejist, novinar i dramaturg (Split, 3. XI. 1924). Školovao se u Rabu, Splitu, Rijeci i Zagrebu. Radio kao lektor, ured., novinar i dramaturg. Knjiž. početak obilježen je patetičnim stihovima vezanima uz ratne traume, Glasnice u oluji (1950). Nastavlja pisati intimističke i introspektivne pjesme od kojih se os. ističu: Agava, sunce i kamen; Smrt u snu. Prozni opus započinje kratkim autobiograf. romanom Izgubljeni zavičaj (1955). U zbirci novela Tvrdi grad (1961) slijedi egzistencijalističku proznu poetiku, kojoj dodaje crnohumorni ton. Najuspješnijim se smatra roman Mirisi, zlato, tamjan (1968) u kojem se tematizira pozicija politički neprilagođenog, izoliranoga pojedinca u specifičnim društv. okolnostima socijalizma. Sred. lik Madone dobiva simboličko značenje tradic. i konzervativnih vrijednosti. Tehnika pripovijedanja bliska je autobiografskoj prozi: pripovijedanje u prvom licu bogato refleksivnim dijelovima i autoironijskom pozicijom. I sljedeći roman, Izvanbrodski dnevnik (1977), kritičari su tumačili na razini doslovnog i alegorijskog značenja, u kojem je sred. simbol otok. U autoreferencijalnoj noveli Hlap (1986) Novak tematizira ulogu pisca u oblikovanju hrv. kulture. Objavljuje i esejistiku, a 2005. tiskao je novi roman Pristajanje, svojevrstan nastavak Mirisa.
Autorova djela:
-
Mirisi, zlato i tamjan
Roman Mirisi, zlato i tamjan jedno je od najboljih proznih djela suvremene hrvatske književnosti. Složena simbolika romana, na koju upućuje i referenca u naslovu, gradi se na stalnom miješanju sakralnoga i profanoga, doslovnoga i alegorijskoga. U središtu je radnje intelektualac, rezignirani humanist, koji ispašta grijehe i zablude prošlosti i na…
