Nedjeljko Fabrio
Fabrio, Nedjeljko, hrv. književnik (Split, 14. XI. 1937). Uređivao časopise Riječka revija (1963–65) i Kamov (1970–71). Predsj. DHK od 1989. do 1995. Dobitnik Hederove nagrede. Kao prozaik afirmirao se novelističkim zbirkama Partite za prozu (1966), Labilni položaj (1969) i Lavlja usta (1978), koje karakterizira dorađen izraz i sklonost eksperimentu. Potkraj 1960-ih piše drame u kojima tematizira odnos suvr. problematike i pov. iskustva (Reformatori, 1967; Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcima naših gospara?, 1969; Meštar, 1970). Najboljim ostvarenjima smatraju se romani Vježbanje života (1985) i Berenikina kosa (1989) u kojima obrađuje složene hrv.-tal. odnose kroz nac. i pojedinačne sudbine. Prevodio s talijanskog (Goldoni, Pirandello, Moravia i dr.). Priredio antologiju suvr. tal. priče. Piše kaz. i glazb. kritike te eseje o hrv. i tal. književnosti (Apeninski eseji, 1969; Štavljenje štiva, 1977). Ostala važ. djela: Smrt Vronskog (1994), Triemeron (2002).
Autorova djela:
-
Vježbanje života
Mjesto radnje Rijeka Vrijeme radnje 1800. – 1956. g. Tema Talijansko-hrvatski odnosi na jadranskoj obali u dugom vremenskom razdoblju. Analiza djela Fabrio, dakle, prati genologiju dviju obitelji (hrvatsku uvodi u četvrtom poglavlju romana), od trenutka kada Carlo (rođen negdje 1800. g.) iz Italije dolazi u Rijeku, taj grad bez oca…
