Seljačka buna

Ovo je povijesni roman iz razloga što opisuje seljačku bunu – povijesni događaj. Premda se radi o romanu u kojem su posebno izražene masovne scene, Šenoa je uspio izdvojiti Gupca kao individuu. On je simbol potlačene hrvatske i njenog naroda. Patnje naroda Šenoa naglašava čestim biblijskim motivima.

Seljačka buna je roman Augusta Šenoe, najznačajnijeg hrvatskog pisca druge polovice 19. st., je prvi put objavljen u Vijencu 1877. To je povijesna tragedija o borbi hrvatskih seljaka protiv zlog plemića Franje Tahija. No, kako kaže sam Šenoa u predgovoru: «Povijesti nijesam se iznevjerio. Nije mi toga ni trebalo. Sve su osobe u toj knjizi – pa i zadnji sluga – historične, svi užasni prizori, sva zlodjela krvnika su istinita, nipošto u kronici upisana, već po svjedocima pred sudom dokazana.» Dakle, Šenoa je priču ispričao koristeći povijesne činjenice i podatke, te je to toliko vjerno napravio da je roman dostigao uvjerljivost znanstvene istine. Cijeli roman počiva na sukobu između Uršule Heningove, plemkinje koja je vlasnica pola imanja Stubice i Susjedgrada te Franje Tahija, plemića koji je želi potjerati s njega. Njihove će razmirice na kraju dovesti do bune. Tomu je prvenstveno kriv Tahi, koji ljude muči i otima im i ono malo što imaju, ali i Uršula koja je prvo seljake nagovorila na bunu, a na kraju htjela oženiti svoju kćer za Tahijeva sina. Seljaci koji su isprva bili za Uršulu, nakon saznanja da Uršula šuruje s Tahijem, se okreću protiv svih plemića. Njihov ustanak nakon nekoliko dana uguši banska vojska. Vođa seljaka je Matija Gubec u kojem Šenoa utjelovljuje moralnu čistoću, skromnost, junaštvo, hrabrost, nesebičnost i pamet. On je lik koji dominira čitavim djelom i kroz njega čitatelji upoznaju misli i stavove samog Šenoe koji se protivi nasilju, a promovira slobodu Gubec je prikazan kao pobjednik do samog kraja: on se predao da bi nekolicina njegovih ljudi poživjela te ostao moralni pobjednik. Tragika tog njegovog čina pomalo podsjeća na antičke tragedije.

Šenoa u ovom romanu obrađuje još neke teme uz povijesnu: socijalnou – položaj seljaka u to doba; nesretne ljubavi – ljubav Đure Mogajića i Jane; politike... Izvršivac pravde i osvete u ovom romanu je Jana koja ubija Franju Tahija. To je djevojka koja ima potpuno pravo na osvetu jer joj je Tahi svojim činom> (silovanjem) oduzeo sve što joj je u životu bilo važno: ljubav, razum i poštenje.

Roman završava univerzalnom porukom o vječnosti slobode te kratkotrajnosti i pogrešnosti nasilja. Šenoa također želi i nešto pokazati budućim naraštajima kako ističe u predgovoru: «Dobro je da narod sazna gdje je zgriješio i posrnuo, gdje li se proslavio i podičio. To neka mu je naukom za buduća vremena.»

Preuzeto sa:

www.posluh.hr/lektira