Pismo iz mog mlina

Djed Cornille bio je stari mlinar; punih 60 g. bavio se brašnom. S velikom je ljubavlju hranio mlin. Izluđivali su ga mlinovi koje je pokretala para. Stalno je govorio da ne idu tamo i da se ti razbojnici koriste parom da izrađuju kruh. Svaki dan je u mlin donosio jako puno vreća brašna u kolicima. Nitko nije znao kakva je to tajna djeda Cornillea. Jedanput je njegova unuka išla s dečkom do mlina da dobije blagoslov, a poslije kad je djed izišao njegova unuka je vidjela da ga nema. Sjetila se da pogleda kroz prozor i vidje da je to samo prazna prostorija, a nema ni zrna žita. Vratili su se u selo i rekli sve što su vidjeli. U dvije riječi su se dogovorili da skupe pšenicu i odnesu je. Vrata mlina su bila širom otvorena i vidjeli su djeda kako sjedi tužno. Ušli su punih vreća u mlin. Djed je ponosno radio i mljeo žito.