Antigona

Antigona (Ἀντιγόνη) Sofoklova je tragedija iz 5. stoljeća p.n.e.. Podijeljena je u sedam činova, a radnja je smještena u antičkom gradu Tebi, u nemirno vrijeme vladavine kralja Kreonta, vrijeme sukoba. (Tukidid opisuje: otac je radio o glavi sinu, sin ocu, brat bratu.)

Glavna tema u Antigoni nošenje je pojedinca s boli i patnjom, uzrokovanom kada se netko (Kreont) uporno protivi božjim propisima ili željama i odbija pustiti sudbinu okolnostima, što dovodi do bolnog (Kreontovog) otkrivanja istine i na kraju do osvete njegovom ponašanju. Iz toga izvlačimo pouku da se ne treba protiviti sudbini i raditi protiv morala.

Antigona je kći tebanskog kralja Edipa. Prema starogrčkoj legendi prokletstvo se prenosi u kraljevskoj obitelji na nekoliko koljena. Tebanski kralj Laj biva ubijen rukom svog sina Edipa, ženi se svojom majkom Jokastom. Kad sazna istinu o tome, Edip se osljepljuje a njegova majka se objesi. Njihova djeca su Polinik, Eteoklo, Ismena i Antigona. Ova je tragedija izbvorište za Sofoklovo djelo Antigona.

Nakon Edipove smrti a u borbi za vlast Eteoklo i Polinik se poubijaju i njihov ujak Kreont dolazi na tebansko prijestolje. Naređuje da se Eteoklo pokopa sa svim počastima, a prijetnjom smrti zabranjuje pokop Polinika proglašavajući ga izdajicom domovine. Polinik biva ostavljen na uzvisini da se njegovim tijelom hrane životinje. Njihove sestre ovo dvojako promatraju: Ismena se pokorava, a Antigona vođena sestrinskom ljubavlju nepodjeljenom među braćom, zovom svijesti i rerligijskog određenja suprotstavlja se odluci. Pokušavajući pokopati brata biva uhvaćena i Kreont naređuje da se Antigona živa pokopa u kraljevsku grobnicu. Kreontov sin Hemon. Antigonin zaručnik, pokušava ju spasiti no dolazi kasno i pronalazi ju mrtvu. Hemon u očaju izvrši samoubojstvo, njegova majka i Kreontova žena uništena sinovom smrću i sama se ubija. Na kraju tragedije Kreont ostaje sam pobijeđen vlastitom okrutnošću i surovošću.

Antigona je tragičan lik: plemenita, na strani savjesti i humanosti suprotstavlja se vlasti. Ona nosi u sebi tragičnu krivnju: kriva je pred vlašću, ali pred sobom je čiste savjesti. Neminovan je tragičan završetak. To su tri elementa tragedije prema Aristotelovoj poetici drame.

Preuzeto sa:

Wikipedija - Antigona