Barun Münchausen

Na početku predstave glumac nas uvodi u Rusko-Turski rat i razgovara s kraljicom Katarinom.Ona ga obavještava o tome što se događa te Münchausen obećava da će joj pomoći. Odjaše do rta na svom konju te s obližnjeg brežuljka promotri situaciju u ruskoj i turskoj utvrdi. Odlazi u rusku utvrdu gdje razgovara s zapovjednikom i stvara plan da odleti u stog sijena usred turske utvrde. Ispale ga iz topa i on leti na kuglama, skače s jedne na drugu i baca ih na Turke dok se ne prebaci na kuglu koja je letila ravno u taj stog sijena. Turci ga nisu primjetili pa je on tamo dočekao noć. Svi su Turci zaspali, a on se dosjeti da pobaca sve topove iz utvrde preko zidina u more i tako jedan po jedan šulja se kraj zasplih turaka i baca topove. Kad je to završio primjetio je da je u utvrdi ostalo još puno baruta pa je napravio čitavu utvrdu od baruta oko stoga sijenaa, a kad su se turci ujutro probudili upravo je stavljao posljednju kutiju baruta i kuglu na vrh. Zapalio je lulu i hladnokrvno čekao da se najspretniji turci toliko uspnu da su mu već dodirivali noge i onda ispustio lulu. Bio je to nevjerojatan prasak koji je potopio čitav rt, a barun Münchausen je sigurno sletio u rusku utvrdu i odonuda se zaputio u Beč. Opet mu dolazi Marija Terezija i u ironičnom razgovoru ga moli za pomoć. Tako se on zaputi u Carigrad na svom vjernom konju Jupiteru kad odjednom nešto proleti pored njega nezamislivom brzinom i tako nekoliko puta. On postavi nogu kad je sljedeći put prolazilo i ima što vidjeti: čovjek koji je nosio vodu u lavoru stoji pred njim i pita ga zašto je to učinio. Münchausen kaže da je htio vidjeti što je to tako brzo i upita ga zašto nosi vodu u lavoru na što mu Geza odgovori da je htio vratiti slavu Panonskom moru. “Dobro”, kaže Münchausen ,”dosta gluposti, vrijeme je da stupiš u službu carice” i uzme ga sa sobom. Nakon nekog vremena sretnu oni Jareka, čovjeka koji je gađao trešnju iznad sebe metkom koji se odbijao od svih većih gradova svijeta i koji je imao neobično oštar vid i Münchausen ga uzme u svoju službu. Krenu oni dalje i dođu do velikog jezera, kad imaju šta vidjeti – jezero se odmakne svaki put kad mu se približe.

To je radio Štef, vrlo snažan čovjek koji je mogao nositi planine pa ga uzmu u svoju družinu i nastave put prema Carigradu. Ispred palače u sultana Sulejmana se morao pojaviti u šest sati ujutro, iako je sastanak sa Sulejmanom bio zakazan za podne. To mu je bilo malo čudno ali on se ipak pojavi ispred palače u šest ujutro i uđe unutra. Prva dvorana je bila prelijepa, sva u dragom kamenju, a sljedeće su bile sve ljepše i ljepše i sve tako dok Münchausen ne dođe do ogromnih vrata koja su se prostirala sve do neba točno u podne. Dva diva su mu otvorila vrata i on uđe u sultanovu dvoranu kad ono pred njim plešu sultanove žene, najljepše koje je ikad vidio. Sultan Sulejman dolazi na letećem tepihu, oni sklapaju ugovor i sultan priređuje dernek u trajanju od tri mjeseca. Na odlasku sultan ga ponudi svojim vinom, za koje je smatrao da je najbolje na svijetu, ali mu Münchausen proturiječi i kaže da se najbolje vino nalazi u Beču. Dolazi do svađe i sultan kaže da će mu odrubiti glavu ako mu ne donese to vino za 3 sata, a ako ga donese i ako je stvarno najbolje može iz njegove riznice uzeti zlata koliko mu najjači čovjek može ponijeti. Münchausen pošalje Gezu po vino i ode na spavanje, a kad se probudio nekoliko minuta prije isteka vremena Geze još nije bilo. Jarek ugleda Gezu kako spava ispod nekog stabla i ispuca metak u jabuku iznad njega. Geza se probudio i dotrčao s vinom baš kad su curila tri posljednja zrnca pijeska. Sulejman proba vino i kad ono, stvarno najbolje vino na svijetu. On se nastavi opijati a Münchausenu kaže da uzme svoju nagradu, pa Štef uzme cijelu Sulejmanovu riznicu i natovari ju na brod. Tako su završile pustolovine baruna Münchausena.