Judita

Judita je književno djelo u prozi. Sastoji se od šest pjevanja (Prvo libro, Drugo libro, Treto libro, Četvrto libro, Peto libro, Šesto libro). Judita je bila napisana “od rojen’ja Isukrstova u puti godišće prvo nakon tisuća i pet sat na dvadeset i dva dni misca aprila u Splitu gradu”. Marulić je ovdje obradio poznatu biblijsku priču tako tako da je 16 glava starozavjetne priče pripovijedio u šest knjiga, i to, kako sam kaže u posveti “Poštovanomu u Isukrstu popu i primanciru splitskomu, gospodinu donu Dujmu Balistriću, kumu svomu da ju stumači našim jezikom, neka ju budu razumiti i oni, ki nisu naučni knjige latinske aliti dijačke.” Kako se radi o epskoj pjesmi biblijske građe nameće se po sebi pomisao da je pred Marulićem u naš jezik pokušati protumačiti biblijsku povijest ali ne na isti način kao Marulić, jer u Marulićevoj “Juditi” nema ukrasnih epiteta kojima obiluje narodna epika. Iako Judita ne daje literarnog uživanja, zanimljiva je već kao kulturni spomenik, a još više zbog načina, kako je nastala. Jer nije slučajno što je Marulić odabrao baš Juditinu povijest da je obradi. Njegov je rad potekao iz plemenite zamisli, da dade štiva i onima, koji đačke knjige ne razumiju, a štivo je izabrao baš gledajući žalosno stanje svoje domovine, koju su tuđinci bili pokrili. On narodu izvodi primjer Judite, da vidi što može pouzdanje u Boga i vječnu pravdu. To je temeljna ideja Markove pjesme. Tako je Marulić prvi pjesnik koji je pjevao za narod, da ga osokoli u mukotrpnoj borbi s “istočnim zmajem” - Turcima.