Lišće

U crticama se može prepoznati nekoliko tematskih krugova: čovjek i njegova svakodnevnica, obična a istodobno nevjerojatno potresna u svojoj težini: koliko god je se u životu tkogod nagleda, s njome se suoči, smrt je ipak uvijek jednako strašna, jednako nepredvidljiva i beznadna (Jedinac). Druga su bitna tema čovjek i njegove osobine, borba s mogućnošću samosvladavanja strasti (Miran igrač). Otkriva se u crtici U dan dvojbe mračna i strašna, nepredvidljiva, Poeovska strana ljudske psihe. Ima li objašnjenja? Nema. Samo konstatacija o usudu i nemogućnosti da se njemu izbjegne. Začuđenost mjesecom koji kao da prati malo biće prelazi u ironičan komentar i prispodobljenje svakodnevnoj životnoj situaciji, smiješno svakodnevnoj. Mjesec je nalik nevjernoj supruzi (Dijana).

Djetinjim se očima crta izniman trenutak, realističan opis časa kad je dijete mislilo da će umrijeti (Što sam mislio umirući). Djetinjstvo se direktno ili indirektno poziva na više mjesta (Djetešce). U crtici (Gospodin učitelj) sjeća se svojega učitelja, “dobrog starog Frana”, kasnijega županijskoga školskog nadzornika.